Njih je prvi otkrio 1675 godine bogati trgovac   Antoni Van Leeuwenhoek (Levenhuk) s' obzirom da je on prvi i dosao na ideju  da  spoji nekoliko sociva i konstruise mikroskop sto mu je omogucilo da primjeti ove sitne zivotinjice. Ii pored nedostatka obrazovanja Levenhuk je detaljno opisao i strukturu crvenih krvnih zrnaca kao i cirkulatornog sistema.Takodje se bavio i opisivanjem razvojnih ciklusa insekata.    

Tjelesna organizacija ovih zivotinja moze da bude relativno slozena i da podsjeca na tjelesnu organizaciju visih zivotinja. Protoplazma  njihovog jednocelisog tijela je cesto ne zasticena pa ovakve zivotinje i nemaju stalan oblik . Medjutim kod mnogih zivotinja tijelo je zasticeno tankom membranom koju luci protolazma i naziva se pellicula. Ona im daje stalan oblik tijela.Svi tjelesni nastavci u vidu cekinja,ili dlacica na povrsini tijela predstavljaju diferencirane izrastaje ove membrane.Kod protozoa koje imaju nestalan oblik tijela uzimanje hrane i izbacivanje nesvarenih djelica se moze obavljati na bilo kom dijelu tijela, dok kod zivotinjica sa zastitnom membranom te funkcije vrse narocito diferencirane organnele u vidu otvora na odredjenom dijelu tijela .Za uzimanje hrane sluzi jedan otvor, analog ustima kod viseceliskih zivotinja, i prema svojoj funkciji predstavlja celicna usta ili cytostom. Na usni otvor se kod nekih protozoa nadovezuje i celicno zdrijelo ili cytopharynx kroz koje se hrana odvodi u unutrasnjost tijela (pharynx gr. = zdrijelo) . Ulogu Varenja preuzimaju posebna prosirenja u protoplazmi  u obliku mjehura koja sadrze enzime i nazivaju se vakuole ( naziv potice od lat. vauus=prazan, jer se smatralo da su prazne). Kao hrana im sluze drugi sitni mikroorganizmi kao sto su bakterije i jednoceliske alge ali cesto se i medjusobno prozdiru.Kao i kod svih zivotinja nestvareni djelovi hrane se izbacuju iz organizma. Kod prazivotinja koje imaju stalan oblik ovaj otvor se naziva citopyge. Ulogu ekskrecionih organa vrse kontraktilne vakuole koje za razliku od hranjivih imaju stalno mjesto u tijelu.One svojim kontrakcijama odstranjuju iz tijela suvisan tecni sadrzaj sa produktima disimilacije.

Za kretanje ove zivotinjice koriste razne protoplazmaticne izrastaje na povrsini tijela i javljaju se uglavnom u 3 oblika.Po nacinu kretanja izvrsena je i klasifikacija.

1.Pseudopodije, illi kako se cesce nazivaju, lazne nozice predstavljaju nestalne tjelesne nastavke koji se mogu pojaviti bilo gdje na povrsini tijela i isto tako nestati.Tako se krecu Rhizopode.

2.  Cilije ili treplje su sitni protoplazmaticni izrastaji u vidu sitnih dlacica  koji u vecini slucajeva gusto pokrivaju povrsinu tijela (cillia lat.= trepavica).Tako se krecu Cilliata ili Infusoria

3.Flagele ili bicevi su snazni protplazmaticni izrastaji u vidu bica i javljeju se pojedinacno ili u grupama po dva ili vise. (flagellum, deminutiv od flagrum lat.= bic)Tako se krecu Bicari(Flagellata).  

Protozoe se razmnozavaju polno i bespolno.Bespolno razmnozavanje se vrsi u vidu proste diobe, dijelnjenja ili pupljenja, dok se polno razmnozavanje vrsi obrazovanjem polnih celija ,gameta (u ovom slucaju jedinki) koji se spajaju u zigot.

Prazivotinje zive u slatkim vodama i morima kao i na vlaznim mjestima. Veliki broj ovih zivotinja su paraziti.U nepovoljnim uslovima mogu da se ucaure ili incistiraju i tako prezive.  

Sistematika:

Phylum ili tip Protozoa se dijeli na klase :Flagellata, Rhizopoda, Sporozoa i Ciliata                                                                                               

U ovoj klasi spadaju zivotinjice koje se krecu pomocu protoplazmaticnih izrastaja u vidu biceva zvanih flagella pa se zbog toga i nazivaju ovim imenom. Mastigophora potice od grcke rijeci mastix, mastigos = bic  ,  phorein = nositi.Ove zivotinje imaju zastitnu opnu pa  imaju i stalan oblik. Karakteristike su im jos i kontraktilne vakuole i jedno vece jedro(oznaceno na slici).Zanimljivo je da mnogi predstavnici  Bicara (kao Euglena)sadrze hlorofil stoga  imaju mogucnost asimilacije isto kao i biljke dok je kod drugih proces izmjene materije isto kao i kod zivotinja.Stoga oni po misljenju mnogih zoologa oni predstavljaju prelaz izmedju biljaka i zivotinja. U vezi sa nacinom ishrane ovakve zivotinje imaju u prednjem dijelu tijela jedno crveno tjelasce oznaceno kao stigma (oznacena na slici)koje im predstavlja organelu za primanje nadrazaja svjetlosti.U vezi sa nacinom kretanja u osnovi bica nalazi se jedno sitno tjelasce , blepharoplast, i ima ulogu  motornog centra bica.Kretanje ovih zivotinja se vrsi se u pravcu glavnog bica koji lezi u prednjem kraju izduzenog tijela.

Sistematika:

Klasa Flagellata se dijeli na redove: Autoflagellata, Protomonadina, Polymastigina, Dinoflagellata, i Cystoflagellata.

Znacajniji predstavnici redova

u Autoflagellata se ubraja i familia Volvocidea , slatkovodni oblici koji zive u kolonijama.Vecinom sadrze zelene hromatofore stoge su blize biljkama nego zovotinjama.Vrsta Volvox globator obrazuje kolonije u kojima postoji podjela rada medju jedinkama . Ove kolonije imaju slicnosti sa blastulom metazoa i pokazuju put kojim su viseceliske zivotinje presle u svojoj evoluciji.Zbog toga su veoma znacajne.

Protomonadina obuhvata vrste koje su vecinom endoparaziti u tijelu covjeka ili zivotinja.Najpoznatiji su prestavnici roda Trypanosoma. Trypanosoma gambiense Dutton  izaziva bolest spavanja u africi . Prenosi je siroko poznata i zloglasna CE-CE muva Glossalina palpalis.Slicni paraziti obuhvataju rodove Leishmania i Spirochaetae.

Vrste reda Dinoflagelata su veoma znacajni jer predstavljaju drugu grupu po vaznosti medju fitoplaktonima Vrlo su znacajni zbog lanca ishrane u okeanima.

Ova grupa prvi put je izdvojena 1841 od strane naunika Dujardin-a koji joj je dao ime po izgledu njihovog tijela(rhiza gr.= korijen

Protoplazma im je podjeljena na dva dijela , povrsinski sloj obicno svjetlije boje,tanak naziva se ektoplazma ili ektosark (exo ili ekto gr.= spolja, plasma= tvorevina: sarx, sarkos= meso).Unutrasnja masa mnogo je obimnija po zapremini, vise zitka zrnastog izgleda i naziva se endoplazma ili endosark. Ovaj dio sadrzi jedro i vakuole.

Karakteristicna osobina za ovu klasu jese sto mnogi predstavnici izlucuju na povrsini tijela ljusturice koje mogu biti gradjene od raznih materijala, najcesce CaCO2 i  SiO2.

Sistematika:

Klasa Rhizopoda se dijeli na redove: Amoebina (amebe), Thalamomophora ili Foraminifera, Heliozoa i Radiolaria.

Znacajniji predstavnici

Redu Amoebina odnosno ameba pripadaju mozda najpoznatiji predstavnici Rhizopoda. Zivotinje iz ovog reda nemaju zastitnu opnu i nemaju ljusturice. Oblik im je nestalan i krecu se pomocu laznih nozica (slika1 i slika2) i stalno mijenjaju svoj izgled(amoibein gr.= mijenjati). Najveca brzina kretanja ameba je 2 cm /h.Amebe se mogu pronaci skoro u svim nasim slatkim vodama.Najpoznatije nase vrste su Amoeba protetus Palas  i Amoeba limax Duj.

 Zivotinjice koje pripadaju redu Foraminifera zive u slatkoj i slanoj vodi.Protoplazma ovih jedinki luci na povrsini tijela zastitnu ljusturicu koja se sastojikod slatkovodnih vrsta  iz hitinozne organske supstance  koja moze biti pomjesana sa zrncima pijeska i drugim materijalima, dok je ljusturica morskih stanovnika sastavljena pretezno iz krecnog materijala.Danas je poznato oko 1000 recentnih i oko 2000 fosilnih vrsta.Ove zivotinje su imale veliki znacaj u izgradnji Zemljine kore, jer njihove ljusturice mjestimicno grade mocne naslage.Najstariji fosilni ostaci ove grupe prazivotinja poznati su u slojevima kambrijuma i u pojedinim formacijama predstavljaju vodece fosile, kao sto su fuzulinski krecnjaci sa rodom Fusulina iu karbonu i permu i numulitski krecnjaci sa rodom Nummulites u eocenu.

Radiolarije su iskljucivo morski organizmi koji naseljavaju sve dubine mora i okeana.Njihovo tijelo je vecinom okruglog oblika sa iglicastim, zracno rasporedjenim pseudopodijama, po cemu je i cijela grupa dobila ime (radioulus= dem. or radius lat. = zrak).Vecina radiolarija ima skelet sastavljen  iz silikatnih ili slicnih materija vrlo pravilnog oblika i gradje, cesto sa raznim iglicastim ili trnolikim nastavcima te spadaju u naljepse predstavnike zivotinjskog svijeta.Iz ovih silikatnih tvorevina postale su  u geoloskoj proslosti mejestimicno citave naslage stijena.

U ovoj klasi spadaju iskljucivo parazitski oblici.Ove zivotinjice su sa stanovista covjeka veoma stetne i izazivaci su raznih bolesti. S' obzirom da su se prilagodile gotovanskom nacinu zivota ne posjeduju nikakve organe za kretanje a hranu uzimaju citavom povrsinom tijela, osmozom. Ono sto je kod nih relativno dobro razvijeno jeste pelikula koja ih stiti od odbrambenih sokova domacina. Kod mnogih su diferencirani narociti organi za pricvrscivanje u vidu pijavki , koje crijevnim parazitima omogucuju da se prcvrste za sluzokozu crijeva svog domacina.

Glavna karakteristika , i ono po cemu je ova klasa dobila ime je sto one u izvjesnoj fazi svog zivota obrazuju mnogobrojne klice ili spore (sporos gr. = sjeme, klica). Kod ovih zivotinja je prisutna smjena generacija , koja se sastoji iz jednog stadijuma prije oplodnje  i jednog koji nastupa poslije oplodjenja. Prva faza se oznacava kao progamno razmnozavanje ili shizogonija a drugi metagamno razmnozavanje ili  sporogonija.

Sistematika:

Klasa sporozoa se dijeli  na dvije podklase Telosporidia i Neosporidia

Telosporidija se dijeli na redove: Coccidiaria ili Coccidiomorpha, Haemosporidia, Gregarinaria, 

Neosporidia se dijeli na redove: Myxosporidia ili Cnidosporidia, Microsporidia i Sarcosporidia

Znacajniji predstavnici

Glavnu karakteristiku ,odnosno ciklus razvica sporozoa objasnicemo na predstavniku Haemosporidia , vrsti Plasmodium-a

Ove sporozoe su slicne po nacinu zivota vrstama roda Trypanosoma , jer i jedni i drugi parazitiraju u krvi covjeka.Smjena generacija je jasno izrazena i odigrava se u dva razna domacina. Progamno razmnozavanje ili shizogonija vrsi se u krvi covjeka, a metagamno ili sporogonia u crijevnom kanalu i pljuvacnim zlijezdama komaraca Anopheles maculipennis, koji sluzi kao posrednik i prenosi malariju sa zdravog na bolesnog covjeka.Kada komarac ubode covjeka , zajedno sa pljuvackom  u tijelo ubrizga i sporozoite Plasmodiuma.. Sporozoiti se zadrzavaju u endotelu krvnih kapilara, gdje znatno porastu i umnoze se na po 10 do 20jedinki. Ove jedinke se uvecavaju i prodiru u crvena krvna zrnca i obrazuju schizonte. Svaki od ovih se poslije izvjesnog vremena podijeli na veci broj merozoita  , koji razaraju krvna zrnca i inficiraju druga.Ovaj momenat kad merozoiti u ogromnom broju napadaju eritrocite manifestuje se kod bolesnika kao napad malarije. Zavisno od ucestalosti napada, koji mogu biti svaki , prvi , treci ili cetvrti dan moze se odrediti vrsta plasmodiuma koja je inficirala covjeka.. Progamno razmnozavanje ili shizogonia se ponavlja iznova i iznova po principu autogamije a zavrsava se konacno obrazovanjem polnih celija ili gameta. Dalje razvice moze da se nastavi samo u tijelu komarca koji pri ubodu usisa krv inficiranog covjeka.. U crijevnom kanalu  komarca gameti se diferenciraju  na makrogamete i mikrogamete. Neki od njih se zaokugle i bez prethodnog dijeljenja i prelaze u makrogamete , dok drugim trostrukom diobom prelaze u po osam mikrogameta. Zatim se gameti spajaju  obrazujuci zigot kojii je pokretljiv pa se jos naziva i ookinet. Svaki se od ovih izduzi  i prodire u zid zeludca, gdje se zadrzava u njegovom misicnom sloju . Ovdje svaki ookinet prelazi u oocystu. Tada nastaje metagamno razmnozavanje ili sporogonia. Svaka oocysta se uzastopnim diobama  podjeli na veliki broj (oko 10 000) jedinki koji postaju slobodni kada oocysta prsne.Zatim napustaju  crijevni zid i tjelesnim sokovima dospjevaju u pljuvacne zlijezde komarca , odakle zajedno sa pljuvackom inficiraju covjeka pri ubodu komarca.

Malarija je u nekim slucajevima smrtonosna za covjeka a najbolji nacin za suzbijanje malarije je isusivanje mocvara. Ova jako teska bolest lijeci se kininom a rasprostranjena je u vecem djelovu Africkog kontinena.Malaria ne postoji u krajevima gdje se temperatura u toku godine spusta ispod 17 stepeni.Dva naucnika Sir Ronald Ross i Charles Laveran su dobili Nobelovu nagradu za dostignuca u oblasti proucavanja malarije.

Ovoj klasi pripadaju najvisi oblici jednoceliskih organizama koji imaju najslozeniju tjelesnu gradju te su  ih neki naucnici smatrali za viseceliske zivotinje. Njih je prvi opazio Leeuwenhoek 1675 godine medju svim ostalim mikroorganizmima.Tijelo im je oblozeno pelikulom koji im daje stalan oblik a na povrsini tijela nalaze im se brojne treplje ili cilije po cemu je i klasa dobila naziv.Neke infusorije osmocki uzimaju hranu ali vecini to onemogucava pelikula stoga se kod njih najcesce naprijed ili ventralno (trbusno) nalazi diferenciran usni otvor ili cytostom. Kod vecine ovih zivotinja usni otvor lezi u jednom udubljenju na tijelu koje je opkoljeno  vijencem cekinjastihcilija i naziva se peristom. Na usni otvor ili cytostom obicno se nalazi celisko zdrijelo ili cytopharynx koji sprovodi hranu do hranjivie vakuole.Kontraktilne vakuole imaju vecinom stalan oblik i leze ujek na odredjenom mjestu u tjelu obicno po jedna ili vise njih.Pomocu jednog odvodnog kanala koji se zavrsava otvorom na povrsini tijela, kontraktilna vakuola komunicira sa spoljasnjom sredinom.

Nuklearnasupstanca ima vrlo slozenu gradju  i diferencirana je u dva zasebnajedra koja imaju razlicite fizioloske funkcije u organizmu. Glavno jedro ili macronucleus ima ovalan ili kobasicast izgled dok je kod nekih razgranato ili ima neki drugi oblik sto zavisi od tjelesnog izgleda ovih zivotinja.Ovo jedro regulise sve zivotne funkcije kao sto su kretanje, hranjenje razmjena materija i druge djelatnosti, stoga se ovo jedro naziva vegetativno. Ovo jedro je obicno samo jedno a pored ovoga lezi po pravilu jedno , rijetko dva ili vise njih , malo jedro ili micronucleus koje ima presudnu ulogu u razmnozavanju ovih zivotinja.

Ove zivotinje zive u slatkim i slanim vodama mada ima i  vrsta koje zive u organima za varenje prezivara ali nisu paraziti..Pored nekih bakterija i ove infuzorije imaju sposobnost da razlazu  celulozu za koju ovi sisari nemaju specijalne fermente.Oni sa ovim prezivarima uspostavljaju obostrano koristan odnos -simbiozu.